21 NEDJELJA KROZ GODINU
Danas; (25./08./2024.) 21 NEDJELJA KROZ GODINU
Svete Mise ove nedjelje biti će:
Orahov Do u 08:30 sati
Trebinja u 10:00 sati (Za + Maricu Jarak)
Ravno u 11:00 sati (Pro populo)
(Za ++ Vidu, Anku, Maru i Anu Boroje)
RASPORED SVETIH MISA KROZ TJEDAN
- 08. Ponedjeljak
– (Jedna osoba na nakanu) - 08. Utorak
– (Jedna osoba na nakanu) - 08. Srijeda
– (Jedna osoba na nakanu) - 08. Četvrtak
– (Jedna osoba na nakanu) - 08. Petak
– (Jedna osoba na nakanu) - 08. Subota
– Dobri Do u 18:00 sati (Za + Antu Šanje)
Slijedeća nedjelja; (01./09./2024.) 22 NEDJELJA KROZ GODINU
Svete Mise ove nedjelje biti će:
Velja Međa u 08:30 sati (Za + Tomislava /Tomu/ Oberan)
Trebinja u 10:00 sati (Za duhovna zvanja u našim biskupijama)
Ravno u 11:00 sati (Pro populo)
(Za + Janka Rudinicu)
Priča za dušu
„BOŽIĆ U SRCU LJETA!“
Prizor iz središnje Hrvatske u doba nastanka ove priče prikazuje seljake koji su kleknuli u blato pred Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, kojega kao Poputninu za put bez povratka svećenik nosi bolesniku. Tragovi guma u blatu vjerojatno potječu od automobila kojim je došao fotograf, a ne od seoskih kola koje su tada odreda imale drvene kotače s metalnim obrubom. Kupareova crtica Božić u srcu ljeta prvi je put objavljena u mjesečniku Gospina krunica (Zagreb), XXVI (prosinac 1941.) 12, str. 336-337, pod pseudonimom Ranko Vrbov.
Vozila su me prosta, seoska kola, na kojima u druge dane seljaci voze sijeno, kukuruz, drva i slično. A i Gospodin, koga sam na prsima nosio, bio je zacijelo mnogo više puta na tim kolima, negoli ja. Išli smo u pohode nekoj umirućoj bolesnici u daleko selo. Nesnosna se prašina dizala sa žednih, neuređenih seoskih puteva. Sunce nas je pratilo na čitavom putu te se nije ni za čas htjelo skriti u sjeni kojega stabla. Drndaju stara kola, sporo voze u nepoznato selo obližnje župe.
Stali smo. Malena, drvena kućica rastvorila širom vrata da primi goste. Baš na samom ulazu zaustavio me je čudan zadah i zapara. Uđem i pogledam. Staja, najprostija seoska staja. Dvije krave okrenuše k meni svoje velike glave s dobroćudnim očima. Izgledalo mi je da se nijesu ni najmanje čudile našemu dolasku. Meni je u taj čas došla na pamet neobična misao: Gospodin ulazi nanovo u betlehemsku staju, a živine Ga prepoznaše. Obazreh se, da vidim bolesnicu. Ležala je na oniskom ležaju nasuprot kravama, izmorena ognjicom i bolovima. Do nje je preko malenih jasala bila prebačena daska, a preko nje čisti stolnjak, na kojemu su gorile dvije svijeće pred malenim raspelom.
Pokleknuo sam i položio Gospodina, sakrivena u prilici kruha.
„Poškropi me, Gospodine, izopom da se očistim…“, molio sam i škropio svetom vodom bolesnicu i staju. Pred Gospodinom je čistija staja od najukrašenijih salona grješnika. Njemu su zacijelo miliji nedužni pogledi priprostih živina od proračunatih pogleda zavodnika. Jer ljudi su čestoput gori od živina.
One nemaju nego jedno lice, a jedan čovjek ima nerijetko stotinu lica…
I započela je njezina posljednja ispovijed. Bila je to gorka povijest jednoga prezrenoga života. Imala je tri sina. Svojim radom pomogla im je, da su sagradili kuće i opskrbili svoje obitelji. A onda im je stara majka postala teretom.
Nijesu se mogli sporazumjeti, kako će uzdržavati majku, ni tko će je uzeti k sebi. Ona je vidjela njihov nemar i jednoga dana ostavila kuću najstarijega sina i pošla opet u zabitnu staju, da sa svojim kravama provede ostatak života.
Vidjela je, da će je tjerati od vrata do vrata, pak se uklonila.
„Sestro draga, nešto ću ti lijepo pričati“ – započeo sam poslije njezine ispovijedi. Njezino se staračko navorano lice razvedri i neka neobična svjetlost zasine kroz njezine oči. „Jednoga su zimskoga dana dva sveta putnika išla od vrata do vrata gradića, koji se zvao Betlehem.“
– A, već znam, bili su to Josip i Majčica Božja.
„Da, baš oni. I znaš, kako ih ljudi nijesu htjeli primiti te su se morali zakloniti u prostu špilju, koja je pastirima služila za staju. I baš se te noći rodio Isus u toj jednostavnoj staji, a grijale su ga dvije živine. Sad promisli, draga sestro, da su se pred tobom zatvarala vrata kuća, te si se morala ovdje skloniti, ali zato se Bog nije sramio doći k tebi. A došao je, znaš li zašto? … da se u tebi ponovo rodi. Svakiput, kad izbacimo grijeh iz srca i kad se pričestimo, postajemo Božjom kućom, u kojoj se nastani Isus. Vidiš, sve je kod tebe kao u betlehemskoj špilji: i živine, i jasle, i sijeno, i bijeda, i siromaštvo. Budi sretna, da si postala sasvim slična svetim betlehemskim putnicima: Mariji i Josipu. Moli zato sa mnom molitve prije svete Pričesti.
Suza je kanula sa staračkoga oka na bijeli korporal, koji sam držao skupljen pod njezinim vratom, dok sam ju pričešćivao.
„Duša Kristova, posveti me,
Tijelo Kristovo, spasi me.
Krvi Kristova, napoji me.
Vodo iz prsiju Kristovih, operi me.
Muko Kristova, okrijepi me…“
Na tim riječima zastale su njezine usne i više nijesu progovorile.
Izišao sam praćen tugaljivim pogledom dviju živina.
Nigda nijesam osjetio jači smisao Božića kao toga dana u srcu ljetu..
MOLITVE ZAHVALE
MOLITVE KOD SVETE PRIČESTI
DUŠO KRISTOVA, posveti me, Tijelo Kristovo, spasi me. Krvi Kristova napoji me. Vodo iz prsi Kristovih, operi me. Muko Kristova, okrijepi me. O dobri Isuse, usliši me. Među rane svoje sakrij me. Ne daj da se odijelim od tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me. I zapovijedi mi da dođem do tebe. Da te sa Svetima tvojim hvalim. U vijeke vjekova. Amen.
+++
VJERUJEM, GOSPODINE, ojači mi vjeru; nadam se, Gospodine, učvrsti mi nadu; ljubim te, Gospodine, ražari mi ljubav; kajem se, Gospodine, produbi mi kajanje. Klanjam ti se Gospodine, kao prvom počelu; čeznem za tobom Gospodine, kao za posljednjim ciljem; hvalim te Gospodine, kao vječnog dobrotvora; zazivam te Gospodine, kao branitelja i pomoćnika.
Gospodine, svojom me mudrošću vodi, pravednošću uzdrži, dobrotom tješi, moću štiti.
Prinosim ti, Gospodine, svoje misli da budu upravljene k tebi; svoje riječi da govore o tebi; djela da budu po tebi; trpljenja da budu za tebe.
Hoću, Gospodine, što god ti hoćeš; hoću kako ti hoćeš. Molimo te, Gospodine, prosvijetli mi razum, zagrij volju, očisti srce i posveti dušu. Amen.
+++
BOŽE MOJ,
Prikazujem Ti ovu Svetu pričest na uspomenu pregorke muke i smrti Spasitelja svoga, za oproštenje svojih grijeha i kazni koje za njih zaslužujem, za spasenje svoje, rodbine i prijatelja svojih, za utjehu svima, a osobito onim pokojnicima za koje sam više dužan/na moliti. Prikazujem ti ovu Svetu pričest naročito za to da bih se po njoj mogao/la očuvati onoga grijeha…koji tako često činim. Daj milostivo da ja i svi za koje ti ovu Svetu pričest prikazujem, primimo dio od onih blaženih plodova koje ovaj presveti Sakramenat po namjeri Tvoje beskonačne ljubavi sada i na vjekove ima tvoriti. Amen.
+++
PREMILI ISUSE!
(Molitva presvetom Srcu Isusovu)
Ti neizmjerno ljubiš ljude, a oni tu tvoju ljubav teko nezahvalno zaboravljaju, zanemaruju i preziru. Znamo nažalost, da smo se i mi katkada teko nevrijednima pokazali. Spremni smo okajati svojevoljnom pokorom ne samo grijehe koje smo počinili sami, već i zla djela onih, koji su daleko odlutali s puta spasenja.
Obećajemo ti od svega srca, da ćemo grijehe, što smo ih počinili mi ili drugi, pomoću tvoje milosti popravljati tvrdom vjerom i čestitim življenjem, osobito vršenjem zakona ljubavi. Obećajemo ti da ćemo poticati sve, koje bude moguće, da nasljeduju tebe.
Dobrostivi Isuse, daj nam onaj veliki dar postojanosti, da te do smrti vjerno slušamo i ljubimo, pa da svi napokon stignemo u onu domovinu, gdje ti s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
