Po kalendaru blagdan Male Gospe je uvijek 8. rujna. Zove se tako, budući da se slavi „mala Marija”, spomendan Marijina rođenja, za razliku od „Velike Gospe”, blagdana Marijina uznesenja na nebo, 15. kolovoza. Blagdan Male Gospe ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je, naime, na mjestu gdje je prema predaji stajala Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.

Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov „rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri se slučaja kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje — Mala Gospa 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. — Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.

Iako je Mala Gospa manji blagdan, nezapovjedan, vrlo je drag puku. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu. Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže „Gospa Mala — jesen prava!” O Maloj Gospi se lastavice skupljaju za odlazak. U puku je riječ, da ih Marija odvodi u tople krajeve, kao što ih i vraća na proljetni marijanski blagdan Blagovijest (25. ožujka).