MATEO PAPAC, preminuo u četvrtak 28. kolovoza 2025. Rodio se u Dubrovniku 26. studenoga 1997. Pokopan je na groblju sv. Ivana Krstitelja u Veljoj Međi 3. rujna 2025. Misu zadušnicu i sprovodne obrede vodio je don Antonio.

Mala Gospa, blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, slavi se svake godine 8. rujna. To je jedan od najstarijih marijanskih blagdana u Katoličkoj Crkvi. Crkva ovaj blagdan promatra kao trenutak kada započinje ispunjenje Božjega plana spasenja. Marija je rođena kao kći svetih Joakima i Ane. Prema predaji, oni su dugo bili bez djece i gorljivo su molili Boga za dar potomstva. Bog im je uslišio molitve te im je podario Mariju, koja je od začeća bila ispunjena posebnom Božjom milošću.

Rođenje Djevice Marije označava svitanje novoga dana u povijesti spasenja. U njoj se rađa ona koja će postati Majka Sina Božjega. Bez Marijina „da” Bogu, povijest bi izgledala drukčije. Ona je izabrana da bude nositeljica utjelovljenoga Božjeg Sina, Isusa Krista. Crkveni oci nazivaju je „zora spasenja” i „prva svjetlost novoga Saveza”. U brojnim mjestima na svijetu vjernici osobito svečano slave ovaj blagdan.

Mala Gospa okuplja mnoštvo hodočasnika koji dolaze zahvaliti i moliti Marijin zagovor. Posebno se ističe povezanost hrvatskoga naroda s Marijom kroz stoljeća. U narodu je Mala Gospa i nekadašnji „narodni dan žena”, kada su se žene slavile i častile. Mnoge su djevojčice dobile ime Marija upravo na ovaj dan.

Mala Gospa nosi u sebi i snažnu poruku nade. Bog se neprestano brine za svoj narod i vodi ga prema punini života. Rođenje Marijino znak je da Bog uvijek djeluje, i onda kada čovjek misli da je sve izgubljeno. Njezin dolazak na svijet pokazuje da Božja ljubav nadilazi ljudske granice. Crkva nas poziva da u Mariji vidimo uzor vjere i predanja Bogu.

SVIM RAVANJKAMA I RAVNJANIMA, OVDJE I PO SVIJETU ČESTITAM BLAGDAN MALE GOSPE. NEKA VAM GOSPA UVIJEK BUDE UTJEHA U TEŠKOĆAMA I SVIJETLO NA ŽIVOTNOM PUTU – OD SRCA VAM ŽELI VAŠ DUMO ANTONIO

Povijesna pozadina blagdana je osvajanje relikvije svetoga Križa iz ruku nevjernika. Prema jednoj predaji, sveti je Križ pronašla na Kalvariji carica Jelena. Ta za kršćane najsvetija relikvija u jednom je ratu istočnorimskog cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije (610.-641.) na čudesan je način pobijedio perzijskog kralja, a kao prvu pogodbu za mir zatražio je da se kršćanima vrati sveti Isusov križ.

Car je sam na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pritom se zbilo čudo. Cara Heraklija je na putu prema Kalvariji zaustavila jedna viša sila. Nije nikako mogao proći kroz vrata što su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskoga biskupa Zaharije, odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio križ na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja.

Križ je mjesto pobjede, a ne poraza. Križ je izvor života, a ne smrti. Križ nije samo simbol, sveti znak. Križ je život. Iz križa izvire život kako za Krista, tako i za svakog čovjeka. Križ postaje izvor najveće ljubavi, kad je iz ljubivi prihvaćen. Tada je to blagoslov za čovjeka i za svijet.

MISLI O KRIŽU