U subotu, 12. rujna 2020. prije 6.00 sati preminuo je u Rehabilitacijskom centru „Sveta Obitelj“ Biskupijskoga caritasa u Mostaru don Slavko Maslać, svećenik Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Don Slavko Maslać, Pedić, s Cerovice, župa Hrasno, četvrti je svećenik iz iste kuće. Prvi je don Ivan, zatim don Đure, don Mirko i don Slavko. Don Slavkovi su roditelji Marko i Mara r. Njavro. Od njihove sedmero djece u duhovno je zvanje Bog pozvao četvero: don Slavka, te časne sestre Cviju (s. Konstantinu), Rosu (s. Albertu) i Milu (s. Mila).
Don Slavko je rođen u Požegi, 9. svibnja 1943. Kršten je u Požegi 12. svibnja iste godine. Krizman 16. kolovoza 1953. godine u Hrasnu.
Osnovnu je školu završio u Cerovici, realnu osmoljetku od 4 godine u Čapljini, te poljoprivrednu školu od 4 godine također u Čapljini. Nakon školovanja zaposlio se u poduzeću „Pik Opuzen“ kao referent kroz 5 mjeseci. U vojsci je bio u Titogradu, danas Podgorica, 18 mjeseci, a poslije vojske zaposlio se u poduzeću Hutovo kao šef kooperacije. Nakon toga upisao se u pedagošku akademiju u Mostaru. Tu su ga izabrali za predstavnika skupine iz matematike i fizike za BiH. Nakon toga se ponovo zaposlio u Opuzenu kao šef mehanizacije. Tu je ostao pola godine. Na kraju sve je to ostavio i zaželio poći u bogosloviju. Svoju je nakanu otkrio svomu župniku don Stjepanu Batinoviću koji ga je preporučio biskupu Petru Čuli a ovaj ga poslao u splitsku bogosloviju na kojoj je počeo studirati 1966. godine. Nakon pet godina filozofije i teologije, te šeste ili pastoralne godine, bogoslov je Slavko dovršio svoje teološko školovanje 1972. godine. Svećeničko je ređenje bilo u Studencima, 29. lipnja
1971., a zareditelj je bio biskup Čule. Mladu Misu proslavio je u Hrasnu, 4. srpnja 1971. pod geslom: Gospodine, daj da ti služim u sve dane života svoga! Propovijedao je njegov rođak don Mirko Maslać.
Prva svećenička služba bila mu je u Rotimlji, kod župnika don Ivana Kordića, odakle se odmah, pod vodstvom biskupa Čule, pripremao za osnivanje nove župe. Župa sv. Ivana Krstitelja na Stjepan Krstu osnovana je 1977. godine a don Slavko je bio njezin prvi župnik. Sa svojim vjernicima sagradio je novu crkvu i župnu kuću. Osobito se zalagao da se u župu dovede put, struja i telefon. Za vrijeme Domovinskog rata (1991.-1995.) svi vjernici iz župe Stjepan Krsta morali su u izbjeglištvo, a župna crkva i kuća do temelja su srušene i uništene. Don Slavkov gotovo dvadesetogodišnji rad u župi u jednom je trenutku pretvoren u prah.
Danas je sagrađena nova župna crkva i kuća, ali vjernika na Stjepan Krstu danas vrlo malen broj. Nakon Domovinskog rata župu pastorizira župnik s Rotimlje.
U izbjeglištvu je don Slavko bio pune 4 godine (1991.-1995.), obilazeći svoje raštrkane vjernike od Dubrovnika do Zagreba. Nastojao je obići svaku obitelj. Kako je obilazio i pratio svoje vjernike dok su bili u župi, tako ih je obilazio i posjećivao po izbjegličkim kampovima. Dok je obavljao izbjeglički pastoral svojih vjernika, pomagao je u biskupijskom Caritasu. Kroz to vrijeme uglavnom je stanovao u župi Dračevo kod župnika don Đure Bendera.
Nakon iznenadne smrti don Zdravka Petkovića, župnika na Trebinji, biskup je Perić imenovao don Slavka njegovim nasljednikom, 1995. godine. A kako je tijekom vremena sve više pobolijevao, početkom rujna 2012. godine završio je u dubrovačkoj bolnici na Medarevu gdje mu je amputirana lijeva noga. Za vrijeme bolničke postoperacijske rahabilitacije stanovao je u Svećeničkom domu Dubrovačke biskupije. Na Trebinju se vratio nakon Uskrsa 2013. godine. Od svibnja iste godine nalazio se kao umirovljenik u Svećeničkom domu u Mostaru, a posljednjih godina bio je Rehabilitacijskom centru, gdje je i preminuo.
Sprovod pokojnoga don Slavka predviđen je u utorak, 15. rujna u 15.00 na Obaljenom groblju u Hrasnu.
POKOJ VJEČNI DARUJ MU, GOSPODINE
